1 Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva, 2 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne, 3 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo, 4 Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost. 5 Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost, 6 Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove. 7 Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu. 8 Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje. 9 Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom. 10 Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj; 11 Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što; 12 Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; 13 Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena; 14 Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema; 15 Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove. 16 Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv. 17 Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici; 18 A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši. 19 Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima. 20 Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj; 21 U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede: 22 Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje? 23 Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje. 24 Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari, 25 Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti; 26 Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite; 27 Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka. 28 Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi. 29 Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše; 30 Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja. 31 Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih. 32 Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova. 33 Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.