137
1 Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; 2 o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. 3 I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!” 4 Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj! 5 Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! 6 Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! 7 Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!” 8 Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! 9 Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!