1 Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. 2 I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. 3 I razgovarahu među sobom: “Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?” 4 Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. 5 I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. 6 A on će im: “Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. 7 Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!” 8 One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. 9 Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. 10 Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. 11 Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. 12 Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. 13 I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. 14 Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. 15 I reče im: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 16 Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. 17 A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, 18 zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.” 19 I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. 20 Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.